Na putu samoostvarenja, praktičar se mora prije ili poslije suočiti sa svojom sjenkom. Taj termin prvi je u suvremenu psihoterapiju uveo Carl Gustav Jung, a od njega su ga preuzeli mnogi sistemi humanističke i transpersonalne psihologije, tako da je danas opće prihvaćen.
Međutim i davno prije Junga znalo se je za sjenku i nužnost asimiliranja fragmentiranih dijelova osobnosti koji su u nju potisnuti, ukoliko se želi upotpunjenje ličnosti. Ona je u novom hermetizmu nazivana Čuvar Praga i smatralo se da vreba iz tamnih dijelova bića, kao iz psihološkog podruma, u kojem se isprepliću odcijepljeni dijelovi potisnute podličnosti i odbačeni aspekti, arhetipske slike, davno zaboravljeni dječji strahovi, neprihvatljive i incestuozne želje i potmule mržnje. Svaki od tih dijelova bori se za pažnju osobe da bi mogao ostvariti svoj cilj, koliko god on bio neprihvatljiv svjesnom Ja. To dovodi do rascjepkanosti ljudskog bića.
Često takva rascjepkanost stvara podvojenu ličnost, koju je u svom poznatom romanu R.L. Stivenson (R.L. Stevenson) opisao kao Dr. Džekila i gospodina Hajda („Dr. Jekyll and Mr. Hyde“), pri čemu dvije osobnosti istog čovjeka, nepoznate jedna drugoj, žive jedna pored druge s naizmjeničnom dominacijom. Svaki put kada je neki konflikt koji sjenka stvara osviješten i razriješen i njegova energija oslobođena, Ja biva reorganizirano na višem nivou integracije, tako da takav rad predstavlja kretanje Stazom sve veće Spiritualne slobode. Premda je sagledavanje Sjenke klizav teren, to je moguće postići na različite načine. Prije nekoliko godina ja (Ž.M.Slavinski) sam stvorio Magično Ogledalo, praktičnu metodu za njenu integraciju u cjelinu Bića. Vrlo je jednostavna. U biti to je također jedna od mogućnosti primjene DP-4 metode.
Teorijska osnova ovog postupka je jednostavna i jasna. Mi ne možemo vidjeti ništa negativno u ljudima i svijetu oko nas osim onoga što u nama postoji, jer vanjski svijet kao ogledalo odražava unutrašnji. Za kriminalce je svijet prepun mržnje i opasnosti, za njega je život igra pobjedi i ponizi druge da ne bi sam bio poražen i ponižen. Na drugoj strani, za istinskog sveca sve je Božja milost, čak i pojave života koje nas plaše ili užasavaju.
Ovakvo shvaćanje predstavlja primjenu osnovnog postulata da u univerzumu postoje dva toka, koji podsjećaju na alternativnu ili dvosmjernu struju, za razliku od jednosmjerne. Najviša realnost je izvan fizičkog univerzuma, a kada se ispoljava na fizičkom planu egzistencije ona se nužno javlja kao pozitivan ili negativan polaritet. Stoga, dok god u svijetu oko nas i drugim ljudima postoji bilo što što nam smeta, prema čemu smo kritični, što osuđujemo i tome slično, treba shvatiti da postoji tamna ili negativna strana našeg bića, kao i svega ostalog, koja se odražava u kozmičkom ogledalu.
Prema kozmičkom zakonu, unutrašnji i vanjski svijet stvoreni su i postoje kao recipročne vrijednosti iste totalnosti. Ova ideja nije nova, jer ju je Hegal sažeto izrazio riječima da unutrašnji svijet pripada „esenciji“, a vanjski „pojavnoj strani“ ili onome što je ispoljeno, ali da pojava ne izražava ništa drugo do esenciju, a u esenciji nema ničega osim onog što je ispoljeno.
Sjenka je opasna i destruktivna toliko dugo dok je ignorirana, potisnuta i nesvjesna. Do istinskog razvoja dolazi samo kroz integraciju suprotnosti u našem vlastitom biću. Naš cilj nije da uklonimo i uništimo negativne ili zle komponente našeg bića, već da ih integriramo i tako dovedemo u ravnotežu. Misli i osjećaji koji nisu integrirani i time uravnoteženi sa suprotnim mislima i osjećajima jesu iskrivljene misli i osjećaji. Ona nam ne daju istinitu sliku svijeta i drugih bića u njemu, niti, što je najvažnije, istinitu sliku nas samih.
Ž. M. Slavinski
Dok god ne učiniš svoje nesvjesno svjesnim ono će vladati tobom i ti ćeš takav ishod nazivati sudbinom
Carl Gustav Jung
